Autor: Sanja Brežni-Blažunaj / Foto: Arhiva Udruge

ČRNEC BIŠKUPEČKI  – Prema Statutu Udruge žena “Zipka” Črnec Biškupečki jedno od područja djelovanja, uz čuvanja kulturne baštine i narodnih običaja, je i obilježavanje vjerskih blagdana. Svetog  Iliju, slavi se 20. srpnja, zaštitnik je mnogih hrvatskih župa i općina, a Hrvati u Bosni i Hercegovini slave ga kao zaštitnika svoje domovine. Inače, Udruga je osnovana 2023. godine te je u vrlo kratkom vremenu postala prepoznatljiva svojim aktivnostima i sudjelovanjima na brojim manifestacijama koje se održavaju u gradu Varaždinu i Varaždinskoj županiji.

Prema predaji popeo se na nebo u vatrenoj kočiji koju vuku četiri konja, zapovijeda gromovima, pa ga nazivaju i Ilija Gromovnik, a prema starohrvatskoj legendi vozi kola po oblacima, zbog čega dolazi do grmljavine. Narod kaže: Ilija se vozi. ili Ilija se kugla! Narodni običaj svjedoče da se na ovaj blagdan ne ulazi na polja, ne bi se trebalo ulaziti u vinograde, kako se ne bi navukao svečev gnjev.

Jedno od pučkih vjerovanja je i da je med koji na današnji dan iz kočnica izvade pčelari izrazito ljekovit. Nekada je postojalo simpatično vjerovanje da se na ovaj blagdan djeci treba namazati obraze medom kako bi bila vesela. Inače, blagdan Svetoga Ilije dolazi u najsušnije i najtoplije doba godine. Jedna narodna izreka kaže: Poslije svetog Ilije, sunce sve milije. Vjeruje se da, ako na dan Svetoga Ilije grmi, ugrožen je raznim bolestima i nametnicima rod oraha i lješnjaka.

U nekim hrvatskim krajevima narodna predaje govori da je na blagdan Svetoga Ilije do podneva ljeto, a od podneva jesen. U hrvatskoj tradiciji zabilježeno je da se za blagdane pripremaju razni kolači, a članice Udruge “Zipka” iz Črnca Biškupečkog predlažu pripremu kolača Črnečka pekmezara koji ima status zaštićenog tradicionalnog proizvoda.

Pekmezara je stari recept za jednostavan kolač s pekmezom. Riječ je o tradicionalnom kolaču koji se uglavnom radio u zimsko vrijeme kada nije bilo dostupno svježeg voća. Tada je do izražaja, kao spas, dolazilo bogatstvo pekmeza i marmelada koje su bake i mame spremale u smočnicu. Riječ je o slasticama napravljenim isključivo od domaćeg voća, proizvedenog na ekološki način. Recepture za tradicionalne kolače u Črncu Biškupečkom, ali i drugim hrvatskim krajevima čuvale u čašama ili sličnim posudicama jer prije nije bilo preciznih vaga. Čaša je bila mjerilo za mnoge recepture.

Više o Črnečkoj pekmezari pročitajte OVDJE.