VARAŽDIN – Najveća hrvatska slabost u odnosu na Europu nije vezana za ugovorne obveze spram Europske unije nego počiva u nespremnosti da prepozna do koje mjere je osnovni vrijednosni izbor hrvatske poljoprivredne politike – industrijalizacija sela – u raskoraku s europskim.
– Čak i ako ne poznajete tematiku poljoprivredne politike EU, dovoljno se provozati Slovenijom i Austrijom, zemljama s kojima imamo puno zajedničkoga, i puno toga će biti jasnije. Nema nigdje nekih velikih aglomeracija, uglavnom nema ni velikih stada, a ni parcele nisu nešto velike. A divit će te se uređenom krajobrazu, divnoj prirodi, sjest ćete u obližnji kafić na osvježenje, a možda sasvim blizu ugledate staju s 10 krava, koje su ključ malog ali materijalno osiguranog gospodarstva. Ta se mala gospodarstva najčešće nalaze u zapostavljenim regijama gdje prije svega služe kao podrška lokalnim zajednicama i važnim društvenim i kulturnim uslugama i uzdržavanju okoliša, te bi njihov nestanak imao velik utjecaj na ruralna područja unutar EU. Prema službenoj statistici registrirano je više 11 milijun malih gospodarstava u EU – istaknuo je dr. sc. Dragutin Vincek.
Uloga i opstanak malih gospodarstava, OPG-ova ne ovisi prvenstveno o ekonomskom razvoju, već uglavnom o poljoprivrednoj politici, naslijeđenoj zemljišnoj strukturi, politici gospodarenja zemljom i kulturi pojedinog naroda. Važnu ulogu u njihovu preživljavanju je odigrala starija populacija poljoprivrednika, koja ne želi mijenjati svoje navike ili se ne želi odvojiti od primarne proizvodnje. Međutim, pojavljuju se i novi mlađi, obrazovani naraštaji, motivirani da povećaju svoje poslovanje kroz razvoj poljoprivredne proizvodnje ili diverzifikacijom kroz nepoljoprivredne djelatnosti.
Mala gospodarstva mogu u Hrvatskoj preživjeti kao što preživljavaju drugdje, a Dragutin Vincek kaže da mnoga od njih mogu, baš kao i posvuda u Europi, biti važan izvor gospodarskog rasta.
– Formula preživljavanja je jednostavna: Za one koji nemaju ambicije da rastu treba smanjiti ovisnost o prihodima iz primarne proizvodnje i to kombinirati s drugim vrstama djelatnosti. Zato je važno pomoću ruralnog i regionalnog razvoja poboljšavati atraktivnost seoskog prostora i tako povećavati mogućnosti zapošljavanja. Onima koji žele i mogu rasti potrebno je u prvom redu osigurati zemlju. Politika koja se gubi u snovima skoka u velike proizvodne serije, a ne osigurava da seljaci željni rasta mogu i doći do zemlje čini tešku grešku. To je, na žalost, hrvatska stvarnost već dugo vremena, a imamo jako puno lijepih primjera kako se može uspjeti na OPG-u, proizvoditi proizvode vrhunske kakvoće. To potvrđuju i brojna priznanja koja vlasnici OPG-ova dobivaju na nacionalnim i međunarodnim sajmovima – upozorava Vincek.
Nema jednog zareza u europskoj regulativi koji bi sprječavao brzo aktiviranje zemljišta u državnom vlasništvu i brzu razradu provedbe svih onih mjera i politika koje su potrebne da se aktivira i zemljište u privatnom vlasništvu.
To je jednostavni odgovor na enigmu, zašto je hrvatska poljoprivreda u odnosu na europsku zapela. Zapela je jer ne dolazi do svog primarnog faktora proizvodnje, a politika, umjesto da joj olakša da ga dobije, kuka kako nema s kime raditi. (is)
_______________________
Objava članka sufinancirana je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
