VARAŽDIN – Prvo što treba naglasiti je Hrvatska u potpunom raskoraku s Europom. Najgore je što službene strukture (bivše i sadašnje) ne žele shvatiti da zajednička poljoprivredna politika (ZPP) doduše postoji i da je važna, ali da svaka zemlja usto ima i druge politike kojima se brine za ruralni prostor i seljaka (porezi, promet, razne vrsti infrastruktura, uhodane kreditne strukture itd).

Zapadnoeuropsko selo je znatno bolje zbrinuto nego naše i ima priliku, da koliko-toliko ravnopravno nastupa kao tržišni čimbenik a mi od pustih papira nikako da ugledamo čovjeka i njegovu krajnje zabrinjavajuću situaciju. Hrvatska nikako da prihvati činjenicu da je gospodarski učinak malih poljoprivrednika vrlo ograničen, ali je njihova uloga u lokalnoj zajednici u smislu doprinosa gospodarstvu, socijalnoj koheziji te održavanju okoliša i prirode itekako važna.

– Govoreći o budućnosti ruralnog razvoja, njegova bi filozofija života trebala biti usko povezana s prirodom, poljoprivredom, gospodarstvom i međusobnom suradnjom, a rad bi trebao biti stil života. Pri tome nikome ne treba diktirati model i način razvoja te se ne bi smjelo dozvoliti politici da projekti započinju i završavaju izborima. Naprotiv, potrebno je promijeniti kulturu življenja te ne treba pod svaku cijenu težiti nekakvim asocijacijama, već se treba okrenuti sebi i svojim vrijednostima te prilikom toga voditi brigu o ulaganju u ljude – poručuje dr. sc. Dragutin Vincek.

Ljudi su temeljni izvor produktivnosti temeljen na znanju. Povećanje obrazovanja, povećanje inovativnosti i povećanje ulaganja dovodi do većih plaća, što je vrlo dobra alternativa začaranom kruga industrijskog zapošljavanja s niskim plaćama i smanjenom razinom obrazovanja pri čemu visoka kvaliteta cjeloživotnog obrazovanja ima značajnu ulogu u pripremi ljudi za uspjeh u novom, dinamičkom razdoblju gospodarskog razdoblja. (ks / foto: Bercelius Zagorec)